Ivan Butković je u intervju za Riječki Novi list izjavio da se boji da je mogućnost rješenja sudskog spora u korist davnašnjih vlasnika goranskih šuma itekako izgledno. Podsjećamo da su njemački plemići pokrenuli sudski spor za povrat vlasništva te da bi obitelj Thurn-Taxis mogla dobiti goranske šume.
Cijeli članak možete vidjeti putem sljedeće poveznice Njemački plemići pokrenuli sudski spor za povrat vlasništva. Obitelj Thurn-Taxis mogla bi dobiti goranske šume – Novi list
Dalje prenosimo objavu Ivana Butković na facebook grupi Zemljišne Zajednice Hrvatske od 19. travnja 2024. Zemljišne Zajednice Hrvatske od 19. travnja 2024.
Kako je kneževska obitelj THURN -TAXIS uopće došla do hrvatskih posjeda?
Cijela afera oko posjeda obitelji Thurn Taxis bila je također plodno tlo političke agitacije kao što možemo iščitati iz pamfleta pod nazivom Afera Thurn-Taxis. Tiskana je u Ogulinu, izdao ju je Akcionarski Odbor Saveza Zemljoradnika u Ogulinu, a napisao nitko drugi nego tzv. Stručnjak. Glavni urednik je bio Zdravko Lenac. „Afera Thurn – Taxis“, kako i ime kaže, bila je politička afera o kojoj su tadašnje novine neko vrijeme pisale. Cijela afera bi se mogla ovako sažeti: dr. Edo Lukinić, ministar pravde, pristao je, na savjet beogradskog odvjetnika Jakova Čelebonovića koji je zastupao kneza Alberta, svojevoljno dignuti sekvestar sa imovine kneza Thurn Taxisa. Ministar Lukinić, njegovi stranački kolege Danilo Dimović i Svetislav Popović te odvjetnik Čelebonović postali su preko noći za desetke milijuna dinara „teži“ vjerojatno novcem kneza Alberta. Kako za tu odluku ministra Lukinića nisu znali ni Nikola Pašić, pa ni Svetozar Pribičević, obojica su situaciju iskoristili da naštete Samostalnoj stranci, prikazujući je kao pamflet koji se dotiče nekoliko stavaka oko kojih se, izgleda, većina stranaka slagala: posjedi Thurn Taxisa su narodno dobro od važnog povijesno – strateškog položaja te kao takvi pripadaju državi (ili narodu), a ne da se smatraju vlasništvom stranog plemića.
Opravdanje za taj stav se nalazi u činjenici da je većina Albertovih posjeda nekoć pripadala Zrinskima i Frankopanima nad kojima je počinio „austrijski car Leopold onaj strašan zločin, kad je na časnu riječ k sebi pozvao šefove porodica Zrinjskih i Frankopana, pa ih na vjeri prevario, strao u tamnicu i pogubio, da može njihovo silno bogatstvo opljačkati i njihova mnogobrojna vlastelinstva sebi prisvojiti.Ti posjedi su Brod – Grobnik, Čabar, Ozalj, Čiče, Lekenik, koji su u međuvremenu stavljeni pod sekvestar, ali su „njihovi gruntovni vlasnici još uzurpatori ili uzurpatorski sljednici pouzdanici neprijateljske vlasti njemački nasljedni knez Thurn Taxis i madjarski plemić i zavičajnik Ghyczy“.Za to odugovlačenje rješavanja kriv je, po navodima Stručnjaka, Srđan Budisavljević koji je obećao potjerati tuđince ali to nikako da napravi nego je još vlada prihvatila knežev trik kojim je poprimio austrijsko državljanstvo, o čemu će biti više riječi kasnije. Prema riječima Stručnjaka to je ništa drugo doli izdaja, jer „ako bi dakle Srbijanci danas u vladi odlučili, da se krvava baština Zrinjskog- Frankopana prepusti tudjincu i to Nijemcu i Austrijancu, to bi time učinili isto, kao da Kosovske vilajete vraćaju sada Turskim dahijama i begovima, dapače još i gore. Tom logikom, jedini pravi baštinik Zrinsko – Frankopana je hrvatski seljak, koji jedini ima pravo na te posjede.
Osim tih političkih i agitacijskih težnji za kneževim posjedima, Stručnjak navodi i strateška: posjedi Brod- Grobnik i Čabar, koji zajedno broje preko 80 000 jutara, a u vlasništvu su stranaca, mogli bi biti sigurnosni problem jer upravo ti posjedi čine veliki dio državne granice prema Italiji. „Tko priječi Thurn Taxisa, ako bude to u njegovom interesu, da postane jednog dana talijanskim državljanom, kako je sada u svom interesu nakanio i postao od njemačkoga, austrijskim državljaninom i kao što je postao talijanskim državljanom i bivši čabarski vlastelin Ghyczy.